U prošlom broju Zelene Tare pokrenuli smo akciju za izgradnju stacionara za 150-tak pasa i 10-tak mačaka smještenih u Udruzi “Spas” u Varaždinu. Odazvao se velik broj ljudi iz svih krajeva Hrvatske što nam je iznimno drago.
Prema riječima predsjednice Udruge g. Nele Kezelj, “skupljeno je dovoljno sredstava za kupovinu 10 novih prozora, a što je bilo vrlo važno kako bi se stacionar zatvorio pred zimu. Dogovoren je i potreban produžetak vodovoda. Ovom prilikom zahvaljujemo se svima koji su pomogli i pozivamo vas da nam dođete u posjetu kako biste vidjeli kako smo uredili kućice za pse, ležajeve, dvorište i potrudili se boravak u azilu učiniti im što ugodnijim.”
Tijekom dvanaestog mjeseca nastavljamo akciju kako bi se završili unutarnji radovi. Ovaj broj Zelene Tare otposlan je na 2000 adresa. Uplata svakog čitatelja u iznosu minimalnih 10,00 do 20,00 kn bit će dovoljna za završetak radova i sigurno prezimljavanje pasa i mačaka. Stoga je i najmanji prilog dobrodošao. Priloge možete i dalje uplaćivati na žiro-račun Udruge “Spas” otvoren kod “Varaždinske banke” d.d. Varaždin broj 2391004-1100025988, poziv na broj 02 03793125, s naznakom uplate “Izgradimo im dom”.
Životinje su uvijek vrlo veliki učitelji. O tome možemo pričati iz vlastitog iskustva. 
Kora je došla u “Dvostruku dugu” prije dvije godine i unijela veliku radost, veselje i smijeh, pogotovo u situacijama velike žurbe, gužve i stresa. Osmislila je svoje posebne načine privlačenja pozornosti pogotovo kad shvati da smo umorni i napeti. Tada redovito “priredi” neku svoju simpatičnu nepodopštinu (ukrade nečiju papuču, smeće iz koša, spis sa stola) koja završi u ganjanju u krug oko uredskih stolova, lajanju i lovicama.
Poslije više nitko nije napet i svi se smijemo.
U 18 sati računala se moraju ugasiti jer je nemoguće izdržati njezino kričavo lajanje. Ona hoće u šetnju i gotovo. Izvukla nas je u prirodu, na zrak, u planine i naučila kako bolje organizirati vrijeme, obaviti sve potrebno i imati više vremena za sebe.
Vrlo je strpljiva kad se nešto važno radi, ali će se rado popesti u vaše krilo dok za računalom obavljate nekakve dosadne administrativne poslove.
Dok pišemo ovaj tekst upravo je utrčala na vrata blatnog nosa i šapica. Izvela je neki cirkus u vrtu i ispackala cijeli pod u uredu. Dok nije bila s nama, ured i cijela kuća bili su sterilno čisti. Ponekad i previše, nauštrb mnogih drugih životnih situacija i trenutaka koji su bili propušteni. Danas je pod ponekad blatan, ali svi se puno više smijemo i naučili smo kako neke stvari ipak nisu najvažnije u životu. Imati vremena za sebe i ljude oko nas ipak je važnije od svakidašnjeg brisanja prašine.
Napisala Aleksandra Hampamer
There are no comments published yet.